Ovaj rad istražuje seksualnu iznudu kao hibridno krivično djelo koje kombinuje elemente seksualnog uznemiravanja i korupcije kroz zloupotrebu povjerene moći radi ostvarivanja seksualnih koristi. Analiza je fokusirana na pravni okvir Bosne i Hercegovine (BiH), procjenjujući njegovu usklađenost s međunarodnim standardima i identifikujući zakonodavne i političke nedostatke. Rad je strukturiran u nekoliko dijelova, počevši od definisanja seksualne iznude, razlikovanja od srodnih fenomena poput seksualnog uznemiravanja i seksualne eksploatacije, te isticanja njenih specifičnih karakteristika, uključujući rodnu asimetriju moći i prisutnost u ranjivim kontekstima. Rad sistematski analizira pravni okvir u BiH, ispitujući odredbe krivičnog prava, antidiskriminacionog prava, radnog zakonodavstva i propisa u visokom obrazovanju. Ključni nalazi uključuju odsustvo posebne pravne definicije "seksualne koristi", nedostatak eksplicitne kriminalizacije seksualne iznude te nedosljednosti u tretiranju njenih dvostrukih elemenata – zloupotrebe moći i seksualne eksploatacije. Međunarodni pravni kontekst razmatra se kroz instrumente poput Istanbulske konvencije i relevantnih direktiva EU, naglašavajući potrebu da BiH uskladi svoje domaće zakonodavstvo s ovim standardima. Rad predlaže nekoliko preporuka de lege ferenda, uključujući formalno uvođenje pojma "seksualna korist" u pravni okvir, uspostavljanje seksualne iznude kao posebnog krivičnog djela i izmjene postojećih zakona kako bi se adekvatno regulisala povezanost između korupcije i seksualne eksploatacije. Komparativna analiza sa međunarodnim praksama pruža uvid u najbolje modele za izradu efikasnog zakonodavstva. Rad se zaključuje sa dva politička dokumenta koji sadrže konkretne mjere za unapređenje pravnih i institucionalnih mehanizama u borbi protiv seksualne iznude u BiH. Ove mjere uključuju pristupe usmjerene na žrtve, strože mehanizme odgovornosti i kampanje podizanja javne svijesti s ciljem stvaranja nulte tolerancije prema seksualnoj iznudi. Nalazi rada naglašavaju ključnu važnost koordinisanih napora vladinih i nevladinih aktera kako bi se osigurala usklađenost s međunarodnim normama zaštite ljudskih prava i borbe protiv korupcije.
