Apel Vijeću ministara BiH za stavljanje Odluke o ograničenju kretanja i boravka stranaca u Bosni i Hercegovini od 16.04.2020. godine van snage

Dana 16.04.2020. godine, na prijedlog Ministarstva sigurnosti BiH, Vijeće ministara BiH je na 13. vanrednoj sjednici donijelo Odluku o ograničenju kretanja i boravka stranaca u Bosni i Hercegovini kako bi se minimizirale posljedice i spriječilo širenje virusa COVID – 19. Predmetnom Odlukom je, između ostalog, propisano da se strancima koji nemaju važeća identifikaciona dokumenta na osnovu kojih se sa sigurnošću može utvrditi njihov stvarni identitet, koji nezakonito borave u BiH, koji su iskazali namjeru za podnošenje zahtjeva za azil i posjeduju važeću potvrdu o iskazanoj namjeri ili koji su podnijeli zahtjev za azil u BiH zabranjuje kretanje i boravak izvan centara u koji su smješteni.
Imajući u vidu navedenu nametnutu zabranu kretanja pobrojanim kategorijama stranaca, te njenu očitu neusklađenost sa obavezama države koje proističu iz Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, Udruženje „Vaša prava Bosne i Hercegovine“ ovim putem izražava zabrinutost zbog činjenice da se predmetnom Odlukom Vijeća ministara BiH krše ljudska prava navedenih kategorija stranaca zagarantovana članom 5. stav (1) (Pravo na slobodu i sigurnost)[1] i članom 14. (Zabrana diskriminacije)[2] Konvencije.
 Osim kršenja prava iz Evropske konvencije o ljudskim pravima, donesenom Odlukom postupa se u suprotnosti sa brojnim mehanizmima zaštite ljudskih prava, prvenstveno Konvencijom o statusu izbjeglica i njenim Protokolom iz 1967. godine kao osnovnim instrumentom zaštite prava izbjeglica, te protivno Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, Konvenciji o pravima djeteta, ali i drugim brojnim međunarodnim dokumentima.[3]
 Prije svega, iz predmetne Odluke ne proizilazi da preduzeta mjera zatvaranja/ograničenja slobode kretanja pobrojanih kategorija stranaca predstavlja „najnužniju mjeru koju zahtjeva hitnost situacije“[4], tj. da ovo svojevrsno lišenje slobode kretanja ovih kategorija stranaca predstavlja krajnju mjeru sprečavanje širenja virusa COVID-19 nakon razmatranja manje strogih mjera, te zaključka da iste nisu bile dovoljne da bi zaštitile javni interes[5]. Ovo posebno imajući u vidu da nijedan dokaz od nadležnih organa nije predočen, a koji bi poslužio kao opravdanje da bi apsolutna zabrana kretanja i boravka stranaca na neodređeno vrijeme izvan centara u koji su smješteni doprinijela minimiziranju posljedica i sprječavanju daljeg širenje virusa COVID-19.
 Ovdje, također, treba uzeti u obzir i trenutno stanje koje vlada u prihvatnim centrima, a koje tražitelje azila i lica koja su iskazala namjeru za azil dodatno stavlja u rizik zaraze virusom COVID-19, jer u istima bez obzira na poduzete mjere zašite, zbog prenapučenosti nije omogućeno postupanje u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije u pogledu izbjegavanja kontakta i održavanja fizičke distance između individua na preporučenoj udaljenosti[6]. Dosada nije zabilježen niti jedan slučaj zaražene osobe koja je smještena u neki od prihvatnih centara, međutim daljim zadržavanjem u postojećim uvjetima koji nisu u skladu sa standardima ljudskih prava, opravdano je očekivati negativne efekte.
 Prisiljavanje tražitelja azila, kao i lica koja su iskazala namjeru za azil na uvjete koji krše njihova osnovna ljudska prava, i koja su štetna po njihovo zdravlje, dobrobit i dostojanstvo, ne može biti opravdano javnim interesom. Apsolutnim ograničenjem kretanja stranaca koji su predmetom sporne odluke i njihovim smještanjem u centre koji su dosegli maksimume svojih kapaciteta, ugrožava se zdravlje stranaca i povećava rizik širenja zaraze, što u konačnici može imati dalekosežne posljedice na javno zdravlje Bosne i Hercegovine.
 Treba voditi računa da se među tražiteljima azila i licima sa izraženom namjerom za azil koji se smještaju u privremene prihvatne centre nalaze i ranjive kategorije poput djece, maloljetnika bez pratnje, trudnica, te ljudi s invaliditetom koji zahtijevaju posebnu pažnju i posebne uvjete smještaja, koje nije moguće obezbijediti zbog prevelikog broja smještenih osoba i nedostatka kapaciteta.
U proteklom periodu donesen je niz preporuka međunarodnih tijela kojima se BiH sugerira da unaprijedi uvjete prihvata i smještaja migranata, tražitelja azila i izbjeglica, korištenje detencije kao posljednjeg sredstva (na najkraći mogući period) i primjenu alternativnih mjera, te uspostavljanja mehanizma adresiranja posebnih potreba žena migrantkinja i tražiteljica azila ali i prevenciju rodno zasnovanog nasilja u privremenim prihvatnim centrima. Preporuke su BiH upućene i u vezi sa položajem djece tražitelja azila i migranata kao i djece bez pratnje u smislu njihovog smještaja u adekvatne prihvatne centre u skladu sa uzrastom djeteta i u kojima se pružaju servisi kreirani prema potrebama djece. [7]
 Pored navedenog, Odluka Vijeća ministara BiH o apsolutnoj zabrani kretanja i boravka navedenih kategorija stranaca na neodređeno vrijeme izvan centara u koji su smješteni, je diskriminirajuća prema ovim strancima u smislu neproporcionalne i selektivne primjene derogacije člana 5. stav (1) tačka e) Konvencije. Ovo na način jer Odluka pravi neopravdanu razliku između stranaca i državljana Bosne i Hercegovina kojima je omogućeno kretanje u tačno naznačenim vremenskim periodima[8], te takođe, ne nudi ni jedan pouzdan dokaz da bi ovakva selektivna primjena derogacije člana 5. stav (1) tačka e) Konvencije prema strancima na bilo koji način doprinijela minimiziranju posljedica i sprječavanju daljeg širenja virusa COVID-19.
 COVID-19 se može kontrolirati samo ukoliko je uspostavljen inkluzivan pristup koji štiti pravo na život i zdravlje svakog pojedinca. Migranti i izbjeglice su nesrazmjerno pogođeni isključenjem, stigmom i diskriminacijom, naročito ukoliko ne posjeduju identifikacione dokumente. Kako bi se spriječila katastrofa, države moraju poduzeti sve kako bi zaštitile prava svih osoba bez obzira na njihov status, jer se na taj način može doprinijeti kontroli širenja virusa.[9] Obaveza poštovanja osnovnih ljudskih prava  proizilazi iz same Konvencije, i nameće se državama članicama koje svim licima pod svojom jurisdikcijom moraju garantirati spektar prava i sloboda utvrđenih u Dijelu 1. [10]
 Iz svega navedenog jedini zaključak koji se može izvesti jeste da je Odluka Vijeća ministara BiH proizvoljno donesena, te da se istom nedvosmisleno krše prava stranaca iz člana 5. stav (1) tačka e) (Pravo na slobodu i sigurnost) i člana 14. (Zabrana diskriminacije) Konvencije jer istom nije uspostavljena pravična ravnoteža između potrebe da se obezbijedi sprječavanje širenja virusa COVID-19 i apsolutnog ograničenja slobode kretanja navedene kategorije stranaca[11]. Bilo kakve restrikcije uživanja ljudskih prava u interesu zaštite javnog zdravlja ili nacionalne sigurnosti moraju biti zakonite, neophodne, proporcionalne i nediskriminatorne.
 Slijedom navedenog, Udruženje „Vaša prava BiH“ ovim putem apeluje na Vijeće ministara BiH da u najkraćem mogućem roku navedenu Odluku stavi van snage, kako u opštem interesu sprječavanja budućeg utvrđivanja odgovornosti Bosne i Hercegovine za navedena kršenja ljudskih prava propisana Konvencijom, tako i u duhu zakonitog i humanog postupanja sa navedenim kategorijama stranaca u skladu sa Konvencijom o statusu izbjeglica i njenim Protokolom, te drugim međunarodnim mehanizmima zaštite osnovnih ljudskih prava.
 Sarajevo, 22.04.2020. godine
[1] Član 5. (Pravo na slobodu i sigurnost)
  1. Svako ima pravo na slobodu i sigurnost ličnosti. Niko ne smije biti lišen slobode izuzev u niže navedenim slučajevima i u skladu sa zakonom propisanim postupkom:
  2. zakonitog lišenja slobode po presudi nadležnog suda;
  3. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode zbog nepovinovanja zakonitom nalogu suda ili u cilju osiguranja izvršenja bilo koje obaveze propisane zakonom;
  4. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode radi privođenja nadležnoj sudskoj vlasti, kada postoji opravdana sumnja da je ta osoba izvršila krivično djelo ili kada postoje valjani razlozi da se osoba sprijeći da izvrši krivično djelo ili da, nakon izvršenja krivičnog djela, pobjegne; d. lišenja slobode maloljetnika, prema zakonitom nalogu, radi odgajanja pod nadzorom ili zakonitog pritvaranja zbog privođenja nadležnoj vlasti;
  5. zakonitog lišenja slobode osoba da bi se spriječilo širenje neke zarazne bolesti, pritvaranja mentalno oboljelih osoba, alkoholičara ili narkomana ili skitnica;
  6. zakonitog hapšenja ili lišenja slobode osobe u cilju sprječavanja ilegalnog ulaska u zemlju ili osobe protiv koje je u toku postupak deportacije ili ekstradicije. […]
[2] Član 14. (Zabrana diskriminacije) Evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim slobodama
„Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi, kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza sa nekom nacionalnom manjinom, imovno stanje, rođenje ili drugi status.“
[3] Konvencija protiv torture, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama, Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije.
[4] Član 15. stav (1) Konvencije (Odstupanje u vanrednim okolnostima):
„1. U doba rata ili druge javne opasnosti koja prijeti opstanku nacije, svaka visoka strana ugovornica može preduzeti mjere koje odstupaju od njenih obaveza po ovoj Konvenciji, i to u najnužnijoj mjeri koju zahtijeva hitnost situacije, s tim da takve mjere ne budu u neskladu s njenim drugim obavezama prema međunarodnom pravu.“
[5] Presuda suda u slučaju Enhorn protiv Švedske, Aplikacija broj 56529/00, paragraf 49.
[6] Korona virus (COVID-19) – Savjeti za javnost https://www.who.int/emergencies/diseases/novel-coronavirus-2019/advice-for-public.
[7] Human Rights Council, 9 March  2020, Report of the Working Group on the UPR BiH; Human Rights Council, 21 November 2019, Draft Report of the Working Group on the UPR BiH; Committee against Torture, 22 December 2017, Concluding Observations on the sixth periodic report of BiH; Committee on the Elimination of Racial Discrimination, 10 September 2018, Concluding Observations on the combined twelfth and thirteenth periodic reports of BiH; CEDAW, Concluding Observations on the sixth periodic report of BiH, 12 November 2019, Committee on the Rights of the Child, Concluding Observations on the combined fifth and sixth periodic reports of BiH, 5 December 2019,
[8] Presuda suda u slučaju A. i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Aplikacija broj 3455/05, paragraf 190 i 191.
[9] The rights and health of refugees, migrants and stateless must be protected in COVID-19 response, OHCHR, UNHCR, IOM  and WHO joint press release, Geneva 31 March 2020
[10] Član 1. Evropske konvencije o ljudskim pravima
[11] Presuda suda u slučaju Enhorn protiv Švedske, Aplikacija broj 56529/00, paragraf 55.