PRAVDA ZA HEROINU SESTRU JANJU MARTINU KATOVIĆ

PRAVDA ZA HEROINU SESTRU JANJU MARTINU KATOVIĆ:BOREĆI SE ZA SVOJA TEMELJNA LJUDSKA PRAVA DOKAZALA JE DISKRIMINACIJU.
Kad smo prije dvije i pol godine stupili u kontakt sa Sestrom Janjom i odlučili da pokrenemo spor radi diskriminacije, sumnja i nevjerica su preovladavali u našim razmišljanjima kako na pravi način pružiti zaštitu od flagrantnog kršenja prava na jednako postupanje. Vjera, ljubav za ljude, optimizam i vedrost koji zrači iz Sestre Janje već su tada ulijevali nadu. Kad upoznate sestru drugo i nebi očekivali od osobe koja se više brine za dobrobit drugih, prije svega djece.
Još u avgusta 2008. u Glamoču je bio raspisan konkurs za izbor direktora Javne ustanove dječiji vrtić “Leptirić”. Jedina osoba koja je tada ispunjavala sve uslove predviđene konkursom, ali i jedina osoba koja se javila na taj konkurs, bila je sestra Janja Martina Katović. Iako je od Upravnog vijeća vrtića izabrana i predložena da dobije konačnu saglasnost za imenovanje na mjesto direktora vrtića, to se nije desilo. Od tada, sestra Janja trpi kršenje svojih temeljnih ljudskih prava. Načelnik Općine Glamoč javno je rekao da njemu i njegovoj stranci smeta što u vrtiću radi Martina koja nosi odoru časne sestre.

Udruženje „Vaša prava BiH“ i sestra Janja Martina Katović su to prepoznali kao diskriminaciju. Usljedila je tužba.

Sestra Martina je izašla kao pobjednica. U Decembru 2011.godine prvostepenom presudom je potvrđeno da je nad sestrom Janom Martinom Katović izvršena diskriminacija, a općini Glamoč se nalaže da je imenuje za direktoricu. Godinu dana kasnije, u januaru 2013.godine, Kantonalni sud u Livnu potvrdio je prvostenu presudu Općinskog suda u Livnu, kojom je utvrdio da je Sestre Janje bila žrtva diskriminacije. Sve što su joj drugi spočitavali, dokazala je u suprotno.
„Sada se osjećam ponosno na jednoj strani, a s druge strane. Ne znam kako to da kažem. Nije neugodno, ali, nije jednostavno bit pod ovim pritiskom. Ljudi su jako znatiželjni, drugi ne razumiju o čemu se radi, dobijam svakakva pitanja, ljude svašta zanima. Opet, s druge strane sam jako ponosna, jer sam pošla tim putem. Progovorila sam, pokazala da ima diskriminacije u našem društvu i da se trebamo zajedno boriti protiv nje“.
Kako sama kaže: “Ono što meni Ustav BiH garantira, pravo na rad i zaposlenje, da mogu raditi svoj posao, ukoliko imam kvalifikacije za to, bez obzira na boju kože, na vjeru, naciju ne znam ni ja na što, pa to moramo pružiti i svim drugim ljudima“.

„Ja kada budem imala presudu u ruci, to će biti svakom čovjeku, iole normalnom koji razmišlja, dokaz. Ljudi će reći: “Ova žena je postigla nešto, krenula je tim putem.” Možda ovo bude okidač za mnoge druge koji su u sličnoj situaciji, pa da se kaže stop, ne može više ovako. Hajde da mijenjamo nešto u ovom društvu. Ja mislim da je to jedan od putova da idemo ka boljem društvu“.

Ova istinska heroina je dokazala je da se borba za svoja prava isplati. Sve što radi sa djecom u vrtiću radi sa punim zanosom. Profesorica predškolskog odgoja po zvanju, svoj posao radi bez ikavih predrasuda, a djecu različite nacionalnosti gleda samo kao male ljude, djecu kojoj treba ljubav. U svom radu sa djecom se zalaže za istinske vrijednosti svakog društva, odgoj, moral, poštenje i poštivanje različitosti. A tako i treba biti.